Radim isti posao i točno je tako kako pišeš.Pun mi kurac svih a svi misle da bi im se trebali diviti.Prije ću obolit na živce nego zaradit mirovinu na takvom poslu.

Ne trebate se diviti ljudima,samo radite svoj j....i posao! Sta ima veze sto je tri minute do zatvaranja, radno vrijeme je radno vrijeme, gdje se tebi zuri, ako pise da radi do 8 onda morate posluziti kupca koji je doso u 7 i 59 i to koliko mu vremena treba, u cemu je problem ostati 5 minuta duze! Vi ste svoje zanimanje izabrali, i lijepo je zanimanje, ali radite svoj posao, budite ljubazni, ako nemozete radite neki drugi posao ili odite na faks ili sl.

Razumijem te Ana, jer stvarno ima ljudi koji liječe frustracije na trgovcima no slično prolaze i svi ostali koji moraju raditi sa strankama. Moja kolegica radi blagajnički posao i to dvokratno. Naravno kada ona ode u 12 sati pojave se biseraši koji bi, eto baš sada, nešto uplatili. Komentari na njeno radno vrijeme su degutantni, jer ona nije određivala kako će raditi, a jedan lumen je došao u pola 1, grebao po vratima i prokomentirao "Kako se kolegica požurila otići"!!! Svega ima kada radiš sa ljudima.

Nisam trgovac i nemam nikakve veze s trgovinom (osim kao kupac) ali mogu samo reći_NIJE VAM LAKO.Ima Zmago Jelinčić pravo:"Mi (misli na Rvate)smo stoka!

ana svaka cast ja sam prodavac ali u tom poslu si i psihijatar i tete u vrticu i sve slicno a ovome sta je napisao ovaj odvratan komentar;nemamo svi bogate roditelje s vezom pa da nemamo brige nemogu vjerovat ovakvom komentaru pa ljudi prodavaci samo rade svoj posau nisu smisljali oni pravila zbog kojih mi nastradamo servisi,cjene i slicno

Ma pusti, taj gost sa arogantnim komentarom je sigurno nijaaa prikrivena :) Inace, glupo mi je kad ljudi vuku male klince sa sobom u shoping. Pa nije to mjesto za obiteljsku zabavu. Naravno da klinci vide 100 artikala koje bi bas sad htjeli, pa ako im se ne kupi, vriste, placu, dosadno im je... Ono, pa imas valjda gdje ostavit dijete na pola sata, odi, kupi sta ti treba i vrati se doma. Sto se tice kupovine u zadnji tren, moram priznati da sam uletio par puta u trgovinu pred zatvaranje, ali uvijek sam prije toga pitao trgovca moze li me posluziti tj. rade li jos i nikada nisam isao u neki dugi shoping, eventualno po zvakace gume, sok ili slicnu sitnicu s kojom sam gotov za pola min. Ali, eto Ana, ako ti je lakse, nije samo u trgovinama tako. I na drugim mjestima te tlace, samo drugacije budale. Jer svugdje se radi s ljudima, uvijek postoji neka budala koja ce te zaje****t.

znam da je svaki posao težak ali bi trebalo shvatiti da se jedino na prodavačima (krivi je naziv trgovac)liječe frustracije.Ponašamo li se jednako kada stojimo pred nekim šalterom a službenica razgovara mobitelom i kada bi to napravila blagajnica u trgovini .Reagirate li jednako kada ste kod liječnika i dugo čekate a dođe mu prijatelj i on iziđe iz ordinacije i ode nekuda ,šutite i trpite i sigurno mu to ne prigovorite, ablagajnici bi psovali sve po spisku .zato i u trgovini pokažimo malo tolerancije.

Nisam u Vašoj branši (trgovačkoj op.a.) ali sam već par puta i na ovoj stranici reagiraona one koji si umisle da je njihovim 10 kuna Bogom dano i da cijele trgovine trebaju zatvoriti kko bi ihbahati bolesnicimogli potrošiti. Najgore je od svega što oni koji pljuju su većina oni koji vjerojatno imaju istu stručnu spremu kao i trgovac (dakle SSS) no uspjeli su se uvaliti u kojekakve javne institucije pa si sada tko zna što umišljaju. A ono jer znašt ti tko sam ja i mene često izbaci iz taktka. i ja sam osoba koja ima dosta poznanstava ali mi ne pada na pamet to iskorištavati kao prjetnje. To je čisto zdrav razum i logika. A popizdim kada sjedim u, recimo kafiću i dođe neki majmunčina koja vidi da je apsolutna gužva i dere se na djelatnike jer svojih pola deci mineralne nije dobio u roku od 2,7 sekundi, a nako čega obično kreću one - zovite mi šefa, ja sam ovaj, ja sam onaj itd. Prije kojih tjdan dana dijete od kojih 4 -5 godina (naravno bez nadzora jer je materi bilo ljeno dići svoju guzičetinu i paziti na svoje dijete) se zaletjelo u konobaricu i ona je istresla cjelu tacnu - nije se kravetina (mama djeteta) ponudila platiti nego se još usudila reći zašto konobarica ne gleda gdje hoda ?! Pa došlo mi da joj na licu mjesta preuredim položaj zubi... Idioti ne mogu ništa reći osim toga...

radim u trgovini odjećom i jedno mi nikako nije jasno: ZAŠTO LJUDI KOPAJU PO POLICAMA ,A SVE JE IZLOŽENO ODMAH KRAJEM I JOŠ KAD MI SE KAŽE DA SU MODELI IZLOŽENI PRAVE SE DA NISU ČULI I NASTAVLJAJU SA PRAVLJENJEM NEREDA? valjda misle da mi ionako nemamo šta drugo raditi osim slaganja,a vjerujte hrpa posla nas očekuje svaki dan i nikad nam sve nije napravljeno. Najdraže su nam damice i gospođe u poodmakloj životnoj dobi koje ne znaju ni dobar dan reći, kao da smo mi stoka koja ne zaslužuje da ih se pozdravi. Nemaju osnovnu kulturu. Žene su najgore, sa muškarcima je puno lakše raditi,barem su u većini slučajeva kulturniji.

Radim u trgovackom centru koji radnim danom radi do 21,a nedjeljom do 20h.Radno vrijeme je jasno istaknuto na vratima. Da vidite samo koliko ljudi hladno seta poslije 20h kao da je blago receno podne i obavlja citave mjesecne kupovine...A onda kad ih kulturno i ljubazno zamolis da krenu prema blagajni jer je centar zatvoren, pogledaju te kao da si im rekao neki idu u rodni kraj...nedjelja je ipak i mi bi isli doma...

E pa to bi trebali javiti na razglas pola sata ranije da je trgovina pred zatvaranjem i valjda bi poslušali.

I ja mislim da bi trebali obavjestiti ljude, ali nažalost moje mišljenje ništa ne znači kad šefovi ne misle tako...

I odmah me od toga zabolila glava. Više neću sjedit i mislit.... Samo ću sjedit. 8)

Radim kao prodavacica nogometne opreme,pratim nogomet,znam sve o opremi za nogomet aliiii svakodnevno po jedna kupac barem pita dali imate musko osoblje da me posluzi? jer normalno ja sam zensko pa koji bog ja znam o nogometu. To me toliko i nedira,pozovem kolegu on kaze isto sto i ja i svi sretni. Ali htijela sam komentirati djecu i shoping...roditelji sjede na terasi kafica ispred ducana a djecu od nekih pet godina puste da ide malo pogledat lopte. Kako objasniti tom roditelju da ja nisam tamo kako bi zabavljala djecu,jednom sam izasla van i ljubazno zamolila da neko udje u ducan kako bi pripazio na svoje djete jer se bojim da se neozljedi,naime mali je trco ko sumanut po stepenicama gore dole i zavlacio se medju kutije. Ponosna majka malog mi je samo odmahnula rukom i rekla ma dobar je on pustite ga malo da pogleda lopte!!!!!

Mene zanima samo zasto se za prodavace misli da su neobrazovani i da su automatski ako i imaju trogodisnju srednju skolu glupi. Neki od nas nisu imali priliku za faks iz kojekakvih razloga,ne zalim sto sam prodavacica,volim svoj poso. Imam donekle srece sto radim u specijaliziranom ducanu pa je vecina kupaca muskarci,sa njima je lakse,ali tu su i djeca koja markiraju pa 45 minuta umjesto na povjesti provedu u ducanu. Jedino sto me nervira je to kad su u pitanju reklamacije....zasto ljudi kad trebaju nesto reklamirat uvjek imaju napadacki stav? Nit sam ja proizvela taj proizvod nit sam odgovorna za nestrucno rukovanje istog! Ljudi kad bi znali koliko stvari mozete zamjenit i ako nije opravdana reklamacija samo ako postupite na nacin da nenapadnete sa vrata.......

A zašto bih ja, ili bilo tko drugi ostajao i minutu duže radi debila poput tebe? ako jebena prodavaonica radi od 8-20, onda do tad radi. ne do 20.01, ne do 20.05, nego do 20.00. a za tvoju informaciju, neki si ljudi moraju zaraditi za faks i neki ljudi u 20.00 žele kući za knjigu. i ne, niosam izabrala to zanimanje, to je bio splet nesretnih okolnosti. i opet, nije tvoja stvar gdje ja, ili bilo koji trgovac ide nakon posla. mi smo gotovi, a vi idite kući zajebavati onog tko vas je naučio takvom bon-tonu. hvala.

Radim kao prodavacica nogometne opreme,pratim nogomet,znam sve o opremi za nogomet aliiii svakodnevno po jedna kupac barem pita dali imate musko osoblje da me posluzi?

Tužite ih zbog spolne diskriminacije.

da tuzim kupca zato sto nevjeruje u moje poznavanje nogometa? Daj mi predlozi kako da to ucinim,da ga nakon takve izjave za muskim osobljem trazim podatke i obavjestim ga nek ocekuje tuzbu radi spolne diskriminacije? Mislim da bi mi se tako slatko nasmijao u lice kako nikad nije. Nekako mislim da nebi radje...:)

mene samo interesira u kakvom svjetlu nas trgovce vide ljudi koji dolaze u kupovinu.jer se ponašaju kao da smo tamo da liječimo njihove fustracije.Za njih smo mi očigledno samo dio inventara koji nemogu lupiti nogom ili kolicima pa moraju našto zlobno prokomentirati. Ja bih se zapitala što nije u redu s kupcima ?Dali pljuvanjem po trgovcima sami sebi dižu samopouzdanje ili nama trgovcima dižu tlak .I mi smo ljudi koji poslije zatvaranja trgovine odlaze svojim kućama i obiteljima i koji imaju iste probleme kao i oni a ne rješavamo svoje frustracije na njima.Jer ako ćemo priznati naša kultura u trgovačkim centrima je ravna nuli.

I ja sam trgovac kao i vi i sve mi je poznato,radila sam u jednom centru i kupac me gađao u glavu sa kliještima jer sam ja kriva što su one na polici imale jednu cijenu i bile na akciji a meni u kompjuteru je izbacilo redovnu cijenu...Pa ne određujem ja cijene niti ih mijenjam u kompjuteru a još najbolje da pamtim sve artikle na akciji...Ljudi su stoka a ponašaju se prema trgovcima a ponajviše blagajnicama kao da su stoka.Slažem se s komentarom da svi uredno kod doktora čekaju i ne vrište a u trgovinama ne znaju drugi način nego na nas vrištati

Opet će ispasti kako ja sve bojam ružičasto (što mi je spočitnula jedna mlada dama na jednoj temi, čini mi se o bolnici), ali kada sam imala bilo kakve nedoumice ili nesporazume s trgovcima uvijek sam ih rješavala ljudski i dobila ono što sam tražila. U jednom slučaju (radi se o namještaju) nisam bila zadovoljna krajnjim ishodom, ali to opet nije ovisilo o trgovcu već o kući u kojoj radi i njihovoj politici. Razmislite prije no što napravite scenu KOME je trebate napraviti i možete li problem riješiti na drugi način a ne deračinom i prostačenjem. Pođite od sebe kako bi se vi osjećali da ste na mjestu dotične osobe, da vas netko pljuje, a vi ne možete nešto napraviti, jer nije u vašoj moći.

radio sam u ducanu oko 3 mjeseca ne zato sto zelim raditi svoj posao vec sto su me sjebali jer je direktor imao pedera ljubavnika kojeg je ugurao na moju poziciju a mene sutnuo dole..tako da svi oni koji kazu da moras biti biti ljubazan ili promijeniti posao neka skuze da nije svima lako i ponekad nemas jednostavno izbora. nakon mjesec dana sam obolio i morao na kontrolu kod doktora.bilo je 5 minuta do kraja moje smjene kad me stariji majmun koji je radio samnom poceo zajebavat oko nekog posla i digao mi zivce.. i u tom trenu je usla neka babuskara u ducan.pocela me drkat daj ovo daj ono, meni je bilo lose fizicki i preko ;urca sam joj stavio stvari na pult.na to me je pocela vrijedjati da kako se ja to ponasam da zasto nisam naspavan i da li se mozda drogiram!? kad je to rekla ljepo sam ju zamolio da se udalji iz ducana sto nije htjela onda mi puko film pa sam se izderao na nju da izidje van,sef se nije usudio nista reci osim tuzit me direktoru.nakon toga sam ostao radit jos neko vrijeme medjutim trpio sam toliki mobbing sa svih strana da sam max izdrzao jos 2 mjeseca i dao otkaz.imena i firmu necu spominjat jer bilo kakvo spominjanje bi moglo ispast kao reklama sto je jos gore. moja poanta je sljedeca> ljudi misle da je lako biti prodavac ili konobar a nikad sami nisu radili takav posao.Svi mi imamo svoje dobre i lose trenutke pa nismo roboti!!Opet bahatost i aroganciju osudjujem i kod kupaca i trgovaca,nazalost sa time sam se samo susreo u RH.Vani je zbilja drukcije.. ja sam jednom tipu rekao da ne kupi nista u nasem ducanu i neka ode drugdje kupiti pa ce vidjet kako ce proci tamo sa uslugom i servisom.na to je odma zasutio izvukao novcanik i kupio kod nas. sto reci nego obrnuta psihologija pomaze..medjutim nemozes uvijek imati zivaca.. :P

Najviše me izbace iz takta oni koji dođu u mali dućan pa dociraju ženi za pultom sa visoka, zato jer je sama zato jer može s njom razgovarati.....neka ode u veliku trgovinu hoće brus tamo samo bip bip bip i uzme ti keš ili karticu a ako počneš docirati doleti zaštitar i po gubici,a ona naša trgovkinja sa početka nema zaštitara i zato me baš živciraju ti docenti :)

Evo javljam se i ja kao još jedan prodavač (ne svojom krvinjom nego spletom kojekakvih okolnosti).Svatko tko je bar dan dva radio kao prodavač znat će što znači maltretiranje od strane kupaca injihove nervozne dječurlije.Prije izvjesnog vremena došla je jedna baš fina gospođa tražiti "besplatnu montažu namještaja" kojeg je kupila prije tri mjeseca....al dobro....i na moj odgovor da se montaža naplačuje bez imalo srama se izderala na mene i bez pardona pitala da li sam ja normalna...zašto ja ne bih bila normalana ako se ta usluga naplaćuje...u glavnom cijeli dan mi je bio u banani..zato mi je sad već unaprijed muka od nadolazećih blagdanskih kupovina kada su svi u kupovnoj groznici.Pozdrav svim kolegama prodavačima..joj kako bi nam trebala jedna udruga za zaštitu prodavača....

ja shvaćam i jedne i druge, i već mi je pun kufer, kada dodjem na brzu blagajnu do 5 artikala...a ispred mene baba sa punim kolicima robe..i kad joj se lijepo kaže da je na krivoj blagajni..još se duri...ma ja bi je stjerala na jedno mjesto..

Na žalost u današnje vrijeme općenito je teško zaraditi svoj kruh ,a to je posebno izraženo u trgovačkoj branši. No kako ima negativnih primjera sa bahatim kupcima isto tako ima i negativnih primjera sa neljubaznim i drskim prodajnim osobljem. Uvjeren sam da su to prije izolirani slučajevi nego pravilo međutim jedan takav incident ti je dovoljan da ti pokvari dan i zasjeni ti sve ostalo.

e da ja vama nešto kažem.kao prvo nisam trgovac ali radim sličan posao,na šalteru.dakle s ljudima.iz vlastitog iskustva znam koliko to može biti naporno.dođe ti neki kreten,nabacuje se,sere govna,a ja se moram smješkati jer stranka je uvijek u pravu.ili ono,nešto nevalja ,ili mu je preskupo pa samo fali da me ne zvizne šakom u glavu.ili imam gužvu,takav je red a baba trkelja,neda se,njoj je baš sad tak dosadno i ona bi malo porazgovarala,kaj ima veze kaj je napravila red ko za crni kruh i kaj ljudi lagano pizde i zderavaju se na mene.ili,ovo mi je naj,naj javljanje na telefon jer mi je to u opisu radnog mjesta.lik me zadavi s nekakvim nebulozama koje ne graniče sa zdravim razumom i dok to budali po pedeseti put pokušaš na što jednostavniji i ljubazniji način objasnit,a on i dalje kreten i ne kuži,ovi kaj sjede ispred mene s druge strane šaltera dobacuju svakakve gadarije jer privatni razgovori se ne vrše u radno vrijeme...da najgore je raditi s ljudima...

ali isto tako,ne opravdavam ove luzere koji dolaze pet minuta prije zatvaranje dućana,isto tako i mi kupci zaslužujemo bar malo poštovnja.jer gle ja sam došla u tvoj dućan potrošit svoj, ne tako lako zarađeni novac.i isto tako očekujem od tebe,prodavačice bar malo ljubaznosti i poštovanja.ne očekujem nikakav crveni teph posut ružinim laticama, ni nikakvo klanjajnje, ali kad te ja ljubazno zamolim za pomoć jer eto, ne razumijem se najbolje u taj proizvod koji prodaješ, onda mi se nemaoj cerit u facu ili me ignorirat.nažalost svako gleda samo sebe i nevidi ono drugo,a medalja ima dvije strane.stoga ljudi ne očekujte da će drugi biti bolji prema vama nego što ste vi prema njima.kad vas netko traži za pomoć,nemojte kolutati očima,pomognite,kvragu pa za to ste plaćeni.nemojte samo kukati kak je samo vama teško,ima još je****jih poslova.a ima i onih koji uopće nemaju tu privilegiju da rade.

radila sam kao prodavačica osam godina,slažem se da sa ljudima nije uvijek lako raditi.Ali dragi moji svoje probleme sam ostavljala kod kuće,a imala sam ih po prilici.Na poslu mi nije bilo teško saslušati ni jadikovke ni samohvale mojih kupaca,a kad se jednog dana nisam pojavila na poslu nekolicina je zvala da čuje šta je samnom.Naime,ja sam radila SVAKI dan u tjednu uključujući i nedjelju.Prvi put u tih osam godina sam otišla na bolovanje,zapravo sam završila i u bolnici,a moj poslodavac mi nije isplatio bolovanje a za daljnje liječenje je rekao da mogu zaboraviti jer on to plaćati  neće,pa mi je tako uručio i otkaz.Otkaz  nisam primila tako tragično jer jedino čega se lijepoga sjetim u vezi posla je rad sa ljudima (ne radim skoro godinu dana a još me povremeno nazivaju moje mušterije/prijatelji )Zato prodavači i kupci nabacite osmijeh na lice on ništa ne košta,a puno znači

Radim kao trgovac 15 godina, iskustva imam, i mogu reći da su kupci unazad 5, 6 godina postali prilično teški, sumnjičavi, nepovjerljivi, oprezni, osjetljivi, a ne čudim i zašto. I ja sam kupac u razno- raznim dućanima, i trgovinama, pa kada pogledam tko sve radi, i na kakvim mjestima gdje treba biti stručna i kvalificirana osoba, dođe mi da vrištim.....kojekakve nadobudne balavice, koje puše po hodnicima, i ispred trgovina, pa kad kupac uđe u trgovinu, onda one ulaze za njim ??? pa gdje to postoji ??

tko drži takve zaposlenike, ponavljam i sama sam prodavač i trgovac, ali prije svega moraš imati osnove kulture za ophođenje sa ljudima, prvo bi to trebali učiti u školama sa uslužnom djelatnosti, ako te već nitko tome ne uči kod kuće. Na mjestima gdje se prodaje tehnika, uređaji za kuću, namještaj,  kozmetika....i da ne nabrajam, mora raditi osoba koja je osposobljena za taj posao, a ne da ja kao kupac znam više o tom proizvodu nego on, kao prodavač, a toga je na svakom koraku sve više, i više....i onda se apsolutno ne čudim kupcima kad se nekad, deru,viču, i frustrirani su.....ali kad je riječ o tekstilu, odjeći i modnim detaljima, mislim da je vrijeme da ljudi nauče koji broj nose, svatko za sebe, toliko mogu.....kada uđu u dućan, da otprilike znaju šta traže, kad god mi se obrate sa konkretnim pitanjem šta trebaju, za koju prigodu, i sl. maksimalno se trudim da pomognem, i ponudim sve što mogu, tada i kupac treba surađivati, ako nismo ništa pronašli, lijepo se zahvali i doviđenja, to je to, drugi put će biti bolje...., ima kupaca koji sami znaju znaju šta hoće, nađu, probaju, kupe hvala doviđenja, netko nas treba za pomoć, netko ne, netko pati da mu damo pažnju, nekoga to užasno smeta i hoće sam, ...ali kada uđu u radnju i kažu da će samo POGLEDATI,. a onda cijeli dućan okrenu naopako, sve pretumbaju, isprobaju, ako je isti model majice u 6 boja, oni će sve boje raširit da vide kako izgleda, na kraju izađu iz dućana bez pozdrava, a nisu pozdravili ni kad su ušli u dućan, e onda ja vas pitam, šta vi mislite jesu li trgovci baš toliko zaslužili da budu toliko degradirani i omalovažavani,.....neki od nas su jednostavno završili tu gdje jesu, imaju i školu, obrazovanje, i opću kulturu, služe se svim mogućim sredstvima današnje tehnologije, ne vidim po čemu je službenica u banci važnija i vrijednija od nas, radimo čuda na tim računalima, kredite, izvještaje, tablice, baratamo sa hrpom tuđe love, odgovaramo za to, istovaramo kamione robe, slažemo sve po crti, bojama i temama, ljepimo cijene za sniženje po noći, peremo,čistimo, i nasmiješene hodamo cijeli dan, jer tu smo zbog vas !!!!

a kad me zaboli zub, ili moram radi nečega kod liječnika, on je napisao na vrata da je odsutan od ? do ?... ili je na godišnjem odmoru,  pa molim vas, ja kad idem na godišnji imam zamjenu, i dućan normalno radi, jer majica se mora kupit,.....a kad ste bolesni, koga to briga?? kakva zamjena, snađite se, i nikom ništa.....i njemu nikad nitko neće ništa prigovorit, jer on je dr. ?? Haloooooo

trebaš na ultrazvuk ili snimanje pluća?? - moraš se naručiti i  čekati cca mjesec dana, pokvari ti se perilica suđa bez koje ne možeš - servis će doći za 2 dana- KATASTROFA - zar ne može odmah????pa ne možemo prati posuđe-   teško dišem ali to nije toliko hitno- bez prigovora čekaš mjesec dana na snimanje

TKO JE TU LUD????

Što se tiče nereda i sugestija od strane prodavačie u nekom dućanu "da imamo izloženo sa strane" i da nikojim slučajem ne taknemo ono što stoji složeno molila bih da svi dotični koji misle tako pogledaju malo izvan Hrvatske. A da ne spominjem koliko sam puta doživjela aroganto odmjeravanje i hodanje za mnom po dućanu jer valjda to što nemam neznam, poslovno odijelo na sebi ili nisam sređena ko stare babe kad idu u crkvu, automatski znači da sam kradljivac.Isto tako je zanimljivo kad su prodavačice u štiklama, sređene kao da idu u noćni klub, a ne na posao. Naravno, to što sam opisala ne odnosi se na općenito na trgovce, ali oni koji se prepoznaju u opisu mogli bi malo promisliti.

Još samo želim reći da rad nedjeljom i blagdanima  nije u redu i da se takav način postupanja prema trgovcima zove izrabljivanje. Dakle nije u redu da dok drugi imaju slobodan dan, dućani u trgovačkim centrima su otvoreni, jer eto, majica se mora kupiti. S te strane razumijem frustraciju trgovaca(nekih jel, ne rade svi vikendom i praznicima), ali kad se budete odlučili izboriti za svoja prava uz vas sam. Kukanje po internetu, žalopojke i liječenje frustracija na kupcima vam neće pomoći.

I svaki posao je težak ako ga želiš pošteno i korektno odraditi. Toliko.